29

srijeda

lipanj

2011

Gdje sam?


Kako se lako izgubiti u ovoj kolotečini zvanoj život. Smatram se jednom od onih osoba koje su svjesne velike količine dubokog sranja o retorikama hodanja ovom livadom Zemljom, i, usprkos svemu tome što propagiram svojim stavovima i stilom života, od slobode duha, izgradnje osobnosti do samoaktualizacije istraživanjem, često se zateknem izgubljenom i blokiranom u svemu tome.
Često se zateknem da prepuštam sve slučaju. Da, između ostaloga vjerujem da se sve događa s razlogom, ali da bismo prepoznali porive okoline i podražaje sile koja god da je oko nas – trebamo biti u pokretu. Trebamo gledati, slušati, mirisati, razmišljati na način da si ne blokiramo opciju prije nego ju uopće uočimo.

Hm, možda sve to zbog rokova. Možda jer prvi put proživljavam onaj studentski stresni semestar. Nažalost, možda i na sreću, ja sam toliko indiferentna da mi i nije nešto stresan. Puno stvari koje mi se dogode shvaćam osobno. Smatram da se sve što učinimo i što nam je učinjeno negdje biva izvaganim i da principi karme uistinu djeluju. Puno sam se trudila u svom studiranju i postigla visoke rezultate koji nisu nikako nagrađeni.

Normalno da je to u prvom redu bio personal win i da sam sama sa sobom bila zadovoljna i tek sada, kada nisam, vidim koliko mi je to bitno i koliko je gubitak motivacije zbog nepravde makroekonomske okoline :D zapravo bio jako loš potez. Možda je to sve bila moja „krava“, izlika da se ne trudim toliko. Shvatila sam da kao prosječan student više uživam u životu. I to i dalje stoji. Ali to uživanje je isto tako subjektivno. Nadalje, shvatila sam da uživanja prosječnog studenta zapravo nisu jednaka mojim idealnim uživanjima. Moje idealno uživanje nikako nije životarenje uz prolazne rezultate, makar to životarenje uključivalo partijanje, putovanja, opijanje i pušenje. Još sam si jednom dokazala samo da je moj put kompliciraniji od uobičajenoga, ali da u tome nema ništa loše.

Ja volim svoj komplicirani put, jer samo kroz njega mogu koračati vlastitim koracima, na vlastiti način. Osobnost kakvu sam priželjkivala izgradila sam tako da mi onemogućava zadovoljenje prosjekom. Ovi rokovi gaze već naveliko i ne mogu spasiti sve kolegije, niti imam vremena, niti volje, no odlučno krećem u idući semestar od jeseni u punom sjaju štreberice sa svojim rokovnikom, parkericom i markerima za označavanje koja zna svaki datum i svaki zadatak (nekad i prije nego je zadan).

Volim biti ja jer uz to sve i dalje uživam u svojim porocima. Možda moj način iziskuje više energije i truda i kombiniranja, ali me on jedini čini sretnom. To znam sada kada nisam jer sam malo skrenila sa svoje staze, ali dobro, u svakoj sporednoj ulici saznam nešto novo ili potvrdim nešto što sam znala, a možda malo smetnila s uma.

Hah. I gdje sam? Možda ne tamo gdje trebam biti, ali koračam prema tamo. Zasigurno.

Checked, ajmo dalje.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.