10
petak
prosinac
2010
A kad zaboli stisnit ću zube i ne ću pustiti ka i tica krik .
Praznina.
Osjećam ju kad udahnem i ispuni mi prsni koš. I cijelu prostoriju. Kada izdahnem ostane samo osjećaj neke poluugodne boli kao podsjetnik da će se vratiti novim udahom. A udahnuti moram.
To nije ona praznina, ona prazna praznina kada ne osjećam ništa.
Možda je praznina onda kriva riječ, ali punina zvuči nekako bedasto. Jer osjećam sve.
Dugo mi je trebalo da ga odgonetnem i još uvijek nisam sigurna u odgovor je li to pozitivno ili negativno.
Prsti su mi uvijek hladni.
Volim nepravilnosti.
Volim pravilnosti.
Apstraktno ne može poteći ni iz čega.
Pravilnost postoji u nepravilnostima.
To ih čini igrom.
Igra.
.
komentiraj (0) * ispiši * #
