04

srijeda

kolovoz

2010

TO vol.2.

Ubija me nedefiniranost nekih stvari, osjećaja, a ljudi pogotovo. ..
Cijeli život nešto tražimo, i kada nađemo nešto vrijedno
Nastojimo se zadržati kraj toga, zadržati to kraj sebe.
Ponekad je to „TO“ osoba.
Često s vremenom shvatimo da to pronađeno TO
ipak nije ono što tražimo, makar nam značilo puno
i ne zelimo se odvojiti od toga.
Ponekad povrijedimo TO.
Ponekad TO povrijedi nas.
Sve TO je jednostavno život.

Mislila sam da sam pronasla svoje TO,
ali nisam. Ipak, ne zelim izgubiti to sto imam
samo redefinirati p0vezan0st.
TI si moje TO, ali to nije to. ..

I nakon svega ljudi uvijek misle da su pogriješili.
Žalim li TO...?
Ili žalim sebe?
Nije fer iz slabosti prestati tražiti to
i ostati sa "zamjenskim" TO ako
smo svjesni da svoje to ipak nismo našli.
I kako ne izgubiti to TO koje sada imamo,
Ako znamo da moramo tražiti dalje, i da smo
Povrijedili TO samom tom činjenicom?
želim TO kraj sebe, ali TO ne shvaća da
ne djelimo iste osjecaje. ..
I uvijek na kraju svega toga
Dođe mi da plačem.
Onda pomislim da ne zelim vise TO.
Ne TO kao Njega, nego TO kao
sve TO skupa...

Je li uopće vrijedno?

Dok danima razbijaš glavu shvatiš da najčešće i nije.





Ljudi su retardirani.
A tek međuljudski odnosi .. .

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.