"State of play"

Mediji su trenutno u rukama klasa na vlasti koje ih 'okreću' sebi u korist (Enzensberger).

Postali smo glumci statisti u igri zavođenja elektroničkih ogledala kojim su trgovc informacija trg, koji je nekada bio središte gradskoga života, pretvorili u svoj televizijski studio. Kontrolirani smo relfektorima, sigurnosnim kamerama, karticama koje nosimo. U ovakvom svijetu mi možemo govoriti, ali teško ćemo se čuti. S time smo danas suočeni.

Mase i mase informacija koje svakodnevno primamo putem medija nečija su fikcija današnjeg svijeta i trenutnih situacija koju primamo kao realnu i stvarnu. Koliku mediji imaju kontrolu kada mogu tako mijenjati slike stvarnosti i upravljati mišljenjima ljudi? A koliku tek moć imaju oni ljudi koji upravljaju medijima? Danas u okviru kapitalističkog razvoja, mediji postaju sredstvo masovne socijalizacije, čija su praktična sredstva u rukama samih masa. Pogrješno je mišljenje da su mediji u društvenom poretku samo puko i jednostavno odašiljanje poruka. Oni su prenositelji ideologija vladajućih klasa. Masovni mediji onemogućuju proces razmjene jer su, najkraće rečeno, 'oni koji zauvijek zabranjuju odgovor'. Po tome su apstraktni, a upravo se na toj apstrakciji temelji sustav društvenog nadzora i moći. Posjedovati moć znači djelovati na način da onome tko ju posjeduje nitko ne može uzvratiti. Drugim riječima, osoba koja posjeduje moć prekida razmjenu u svoju korist i uspostavlja neravnotežu društvenog poretka - monopol. Revolucija je jedina mogućnost da se medijima vrati njihov društveni poziv otvorene komunikacije i neograničene demokratske razmjene koju im je oduzeo politički poredak. Rušenjem današnjeg sustava medija moguća je ponovna uspostava mogućnosti odgovora. 'Sloboda tiska ograničena je na one koji ga posjeduju.' Citat je koji imam u rokovniku otkako sam željela postati revolucionarna novinarka. Strašno me oduševio film načinom na koji prikazuje tu igru medija i moći, politike, društva i pojedinca. Od ljudi se očekuje upijanje informacija odaslanih medijima, u ovom slučaju novinama, i njihovo slijepo prihvaćanje. Svaka je informacija, bez mogućnosti uspoređivanja, podjednako realna. Cilj je izbrisati bilo kakvu mogućnost izbora, što zapravo dosta često nije cilj medija, već onih koji se igraju s njima. Svaki je čovjek istinski, stopostotni egoist. Malo tko u životu učini nešto stvarno, stvarno nesebično, čisto i iskreno za nekog drugog, bez da se pritom ne osjeća dobro. Mediji imaju važnost i mogućnost upravljanjem pojedincima baš zbog toga. Scena u kafiću kada Russel Crowe sjeda za stol Dominica Foya i planirano ga navede na serviranje svih informacija koje ima samo kako ne bi njegovo ime izašlo u novinama savršeno prikazuje medijsku moć i strah od medija. Određeni pojedinci mogu izvući korist iz brojnih oblika društvene organizacije i tehnologije. Riječ je o osobama koje se nalaze na ključnim položajima u najvažnijim institucijama. Ljudi se okupljaju i raspravljaju kako bi raspodijelili moć. U koncentraciji moći, najvažniju ulogu odigrali su i ovaj put mediji.