20

nedjelja

rujan

2009

Smisao.


Magla se već spustila među ulice, a lampa je jednakim sjajem bacala svjetlost na trošan gradski pločnik kao i jučer u ovo vrijeme dok se potiho sigurnim, užurbanim korakom vraćala iz još jedne bezuspješne potrage za smislom. Dok je tako iz navike gledala u nebo hodajući kući izrecitirala si je što je prije izlaska, rutinski, napisala na komad nebitnog papira:


tražila je ono što drugi razumjeti ne mogu

(pružala je ruke u maglu)

neki simbol, ruku, poruku,

neku njenu istinu

tražila je sliku sna kojeg sanja;

viziju svijeta kojeg pokušava živjeti

ta je slika u njenim očima bila sve manja

ali ju uvijek nastavlja tražiti

dala je sve, a dobila ništa

i svakim je idućim korakom

ona prestajala davati

i dobit će sve, a dati ništa

kada bi samo prestala tražiti.

Ona se ne može prepustiti Njima

toj hladnoj mašineriji.

i voljet će onu svjetlost lampe


u magli.


Ona je slobodna.



(i nitko ju nikada nije razumio,

a ona nije prestajala tražiti)


















H.C. jel.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.