20
nedjelja
rujan
2009
Smisao.
Magla se već spustila među ulice, a lampa je jednakim sjajem bacala svjetlost na trošan gradski pločnik kao i jučer u ovo vrijeme dok se potiho sigurnim, užurbanim korakom vraćala iz još jedne bezuspješne potrage za smislom. Dok je tako iz navike gledala u nebo hodajući kući izrecitirala si je što je prije izlaska, rutinski, napisala na komad nebitnog papira:
tražila je ono što drugi razumjeti ne mogu
(pružala je ruke u maglu)
neki simbol, ruku, poruku,
neku njenu istinu
tražila je sliku sna kojeg sanja;
viziju svijeta kojeg pokušava živjeti
ta je slika u njenim očima bila sve manja
ali ju uvijek nastavlja tražiti
dala je sve, a dobila ništa
i svakim je idućim korakom
ona prestajala davati
i dobit će sve, a dati ništa
kada bi samo prestala tražiti.
Ona se ne može prepustiti Njima
toj hladnoj mašineriji.
i voljet će onu svjetlost lampe
u magli.
Ona je slobodna.
(i nitko ju nikada nije razumio,
a ona nije prestajala tražiti)
H.C. jel.
komentiraj (0) * ispiši * #